Zbog čega je dobro luk saditi u jesen?

 

Brojne su prednosti sadnje crnog luka u jesen. Zemljište se racionalno koristi i obezbeđuje se sveže povrće na početku proleća i ostvaruje se značajni prihod.

Prednost jesenje sadnje jesu i nepovoljni klimatski uslovi za razvoj nekih drugih bolesti. Jesenja sadnja znači da će se izbeći lukova muva koja se javlja od marta do avgusta i drugi insekti kada je mladi luk već na pijacama.

 

 

ČITAJTE I: Opada međunarodna trgovina semenskim krompirom

 

 

Veoma je važno poštovati plodored, na istu parcelu dolazi tek nakon tri do četiri godine. Izbegavati zemljišta koja su bogata azotom ( posle leguminoza ili prevelike upotrebe azotnog đubriva)  ili stajskim đubrivom, postižu se veći prinosi ali kvalitet je znatno lošiji.

Crni luk iz jesenje sadnje

Preporučuje se sadnja nakon strnina i kukuruza. Ukoliko se sadi posle ovih kultura treba obratiti pažnju na to da li su upotrebljivani herbicidi koji se duže zadržavaju u zemljištu, izbegavati zakorovljene parcele i sa visokim nivoom podzemne vode.

Luk najbolje uspeva na zemljištima pH 6,3 do 7. Zato se preporučuje analiza zemljišta pre sadnje. Veoma je važno pravilno đubrenje. U periodu od sadnje  do faze tri lista luk usvaja vrlo malo hranjiva( to je ujedno i zimski period)  i u tom periodu se biljka hrani iz semena.

 Jesenjom sadnjom izbegava se lukova muva

Dovoljne količine fosfora su bitne u ovoj fazi radi boljeg razvoja korenovog sistema. Zahtevi za hranjivima se povećavaju od faze tri lista do početka formiranja glavica. Tada su potrebe za azotnim đubrivom veće kako bi se omogućio razvoj lisne mase . Crni luk bolje reaguje na nitratnu formu azota NO3.

 

 

Zaprati Agroportal znanje je moć na Instagramu 

Lajkuj Agroportal znanje je moć na Facebooku

 

 

 

Kalijum u formi kalijum sulfata K2SO4 jer luk ima veće zahteve za sumporom. Kada se koristi kalijum bitno je da bude đubrivo sa malom količinom hlora Cl, jer štetno utiče na razvoj biljke. Ako u proleće nastupi sušni period važno je obezbediti i navodnjavanje.

Piše: Mira Miljković, PSSS Srbije