Smatra se da dunja potiče sa Kavkaza i područja današnjeg Azerbejdžana. Botaničko ime dunje-(Cydonia oblonga) potiče iz oblasti grčkog grada Kidonia na severozapadu ostrva Krita.
Na Kavkazu i Zakavkaziju, u oblasti današnje Jermenije, Azerbejdžana i Irana, dunja se i danas može naći u prirodi.
Foto: Pixabay
Gajenje dunja je rasprostranjeno u jugoistočnoj Evropi čak i pre gajenja jabuka. Prema istraživačima još oko 1.000 godina pre Hrista u Palestini su bili upoznati s’ gajenjem dunja.
Dunja je po broju sorti vrlo siromašna voćna vrsta. Do sada je registrovano oko 500 sorti dunje. U svetskoj proizvodnji je zastupljeno oko sto sorti, a u našoj zemlji desetak, od kojih su samo dve autohtone.
Foto: Pixabay
Sorte dunje se međusobno razlikuju po morfološkim i fiziološkim osobinama, na osnovu kojih se vrši opis i prepoznavanje.
Od morfoloških osobina, najznačajniji je oblik i krupnoća ploda, kao i osobine mesa ploda – ukus i aroma. Od fizioloških osobina, najznačajnije su sazrevanje ploda i rodnost sorti. Neke sorte dunje mogu se razlikovati i po vremenu cvetanja, dužini čuvanja ploda, otpornosti prema ekološkim stresovima.
Foto: Pixabay
„Leskovačka dunja“
Stara domaća sorta, nastala kao spontani sejanac, nepoznatog porekla. Prvi put je zapažena u okolini Leskovca, po kome je I dobila ime. Smatra se jednom od najkvalitetnijih sorti. Sazreva u prvoj polovini oktobra meseca. Plodovi se dobro drže na grani. Stablo je slabo do srednje bujno, sa jakim i pravim deblom i krunom. List je sitan, tamnozelene boje. To je pozno cvetna sorta, delimično samooplodna, sa relatvno slabom klijavošću polena. U zavisnosti od oprašivača, rodnost joj varira, od prosečne do odlične. Leskovačku dunju ne treba gajiti u čisto sortnim zasadima, jer će tada njena rodnost biti slaba.
Foto: Agroportal.rs Jednogodišnji zasad Leskovačke dunje
Stablo u petnaestoj godini starosti može da donese rod viši od 100 kg, dok su pojedina stabla gajena pored tekuće vode, davala prinos i do 150 kg.
Plod je srednje krupan do krupan, prosečne mase oko 300 g. Okruglastog je oblika, sa glatkom i ravnom površinom.
Peteljka je vrlo kratka, prilično debela. Pokožica je tanka, glatka i sjajna. Meso ploda je čvrsto, zbijeno, sočno, osvežavajućeg ukusa. Može da se čuva u običnim skladištima do januara meseca, ne gubeći sočnost.
Foto: Agroportal.rs
Odlične je rodnosti i kvaliteta, pa je pogodna za sve vidove industrijske prerade: u sokove, džemove, slatko i rakiju.
„Vranjska dunja“ (dunjac)
Ovo je odomaćena sortna populacija dunje, koja se na našim prostorima gajila još pre prvog svetskog rata. Za ovu sortu u Srbiji postoji dosta naziva, a jedan od njih je i „dunjac“.
Njeni plodovi su krupni do vrlo krupni i dosežu i do preko 500 grama težine, kruškolikog oblika, sa izraženim mirisom.
Foto: Agroportal.rs
Pokožica je maljava, srednje debljine i zlatnožute boje. Meso je bledožuto, kiselkasto slatko, manje sočno nego kod Leskovačke sorte dunja. Cvet je takođe krupan i lep. Izuzetno prijatne arome.
Stablo je bujno, ali se bujnost smanjuje sa pristizanjem plodova. Osetljivija je na bolesti i štetočine, kao što je smotavac, a plod je osetljiv i na uboje od Leskovačke dunje. Sazreva krajem oktobra. Oprašivač joj je Leskovačka dunja. Pogodna za sve vidove industrijske prerade: u sokove, džemove i slatko.