Podolsko goveče zaštitni znak salaša Tružinskih

Ako ne umemo ceniti vrednosti iz naše prošlošsti onda nemamo šta tražiti u budućnosti – ova krilatica ideja je vodilja Sabolča Tružinskog iz okoline Bačke Topole. I ako se Sabolč tokom života bavio različitim poslovima, porodični salaš u srcu Bačke uvek je golicao maštu da na njemu napravi nešto nesvakidašnje u poljoprivredi.

Ovo ekološko poljoprivredno gazdinstvo osim biljne ima i stočarsku proizvodnju i prepoznatljivo je po Podolskom govečetu. Osim autohtonih žita petočlana porodica Tružinski uzgaja soju, ječam, beli kukuruz, suncokret i detelinu.  Ove kulture su iz organske proizvodnje i služe za ishranu stoke. Prvobitni razlog za uzgoj „podolca“ bio je neophodnost stajnjaka, a uslov je da rasa bude autohtona. I ako Sabolč nije zaljubljenik u stočarstvo, ove životinje brzo su ga opčinile svojom sposobnošću da žive u harmoniji sa prirodom.

Podolsko goveče

– Podolsko goveče je jedina životinja koja na pašnjaku bira koju će travu jesti poštujući vegetaciju tako da se trava umnožava. Za ovu životinju se zbog toga s’ pravom može reći da održava pašnjak. Podolac ne voli da boravi u zatvorenom prostoru pa tako je i zimi, kada pada sneg i na -20 stepeni, napolju. Ženke, pre teljenja očiste sneg i na tom prostoru se otele, a ostale životinje iz stada legnu u krug oko teleta kako bi ga zagrejale. Već posle prvog sisanja tele staje na svoje noge i pridružuje se majci i stadu koje funkcioniše kao porodica uz poštovanje određene hijerarhije. Ponekad mi se čini da bi i ljudi od ovih životinja mogli ponešto da nauče o poštovanju i odnosu prema drugima, kaže Sabolč Tružinski i dodaje da je stado nabavio pre više od 20 godina sa nekada primernog imanja „Halas Jožef“ iz Ade koje je na svojoj farmi „1. maj“ imalo autohtone rase različitih domaćih životinja. Kupio je četiri krave, a nešto kasnije i bika. Sada Sabolčevo stado broji oko 100 grla. Nekada ih je bilo više ali, kako kaže naš domaćin, boji se da će stado  još smanjivati jer ne može da pronađe radnike koji su posvećeni životinjama.

Podolsko goveče

Randman mesa kod Podolskog govečeta je ispod 50 odsto, i naš domaćin meso prodaje sa kućnog praga porodicama iz Novog Sada koje se udruže i kupe polutku. Nejčešće je to pet mušterija i svaka kupi paket težine 20 kilograma koji čine, kosti, biftek, ramstek, but, masnoća i rebra. Meso je isečeno u šnicle i kocke, a ima i mlevenog. Kilogram ovakvog paketa je 700 dinara. Ovo meso apsolutno spada u zdravu hranu jer životinje nikada neće da pojedu koncentrate za ishranu stoke i zbog toga je teletu potrebno dve godine da dostigne težinu od 380 kilograma.

Podolsko goveče

Podolsko goveče je autohtona rasa i zbog toga Sabolč Tružinski od strane države dobija podsticaje po osnovu gentskih resursa i to od 15.000 do 30.000 dinara po grlu u zavisnosti od kategorije. Kako kaže ovaj poljoprivrednik, posebno je važno što poslednjih godina ovaj novac stiže redovno te svaki proizvođač ima oslonac koji mu pruža mogućnost za dalje planiranje poslova.

Podolsko goveče

-Takođe, možemo dobiti podsticaje za priplodna grala i za životinje iz organske proizvodnje. Na žalost, moja grla nisu dovoljno kvalitetna pa ne mogu da konkurišem na više mesta i ako mi zakon to dozvoljava. Za ovo sam ja kriv jer ne mogu sve da postignem i samim tim, da tako kažem, ispadam iz igre. Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo mnogo pomaže organske proizvođače kroz konkurse za nabavku poljoprivrednih mašina, za sertifikovanje proizvodnje i svake godine za ove i druge namene ima sve više novca. Nas u Bačkoj, u velikoj meri je pomogla mađarka Fondacija „Prosperitati“ koja ima konkurse gde je ulog poljoprivrednika svega 20 odsto, a ostalo su bespovratna sredstva, priča naš domaćin.

Podolsko goveče

Na pitanje kako usklađuje troškove sa zaradom, Tružinski kroz šalu kaže da su za to potrebne veštine jednog mađioničara. Ipak, planovi za period koji sledi postoje. Tružinski planira da smanji obim govedarstva, a da povećava jato kokošaka, gusaka i morki i već do jeseni proizvodi organska jaja. Pola u šali, a pola u zbilji kaže da je o tome razmišljao zbog njegove omiljene poslastice -Doboš torte. Da bi ona bila ekstra ukusna za pravljenje su potrebni izuzetno kvalitetna jaja i isto takvo brašno i maslac. A to se može dobiti samo iz organske proizvodnje. Možda će Doboš torta nekada biti poslužena i turistima koji budu dolazili da vide ovu farmu jer naš domaćin planira da konkuriše za sredstva namenjena razvoju ruralnog turizma i preuredi već postojeći prostor za prijem gostiju. Prostor je ime već dobio – Sala za lepo raspoloženje.

Tekst i foto: Jasna Bajšanski

Izvor: Dobro jutro

Ostavite komentar