Republika Srpska: I ako se bakeriozna plamenjača jabučastih voćaka javlja povremeno, nanosi velike ekonomske štete

 

Iako se na području Republike Srpske Erwinia amylovora – prouzrokovač bakeriozne plamenjače jabučastih voćaka javlja povremeno, lokalizovano i u pojedinačnim zasadima biljaka domaćina, rezultat njene pojave reflektuje se kroz nastanak velikih ekonomskih šteta. U zavisnosti od uslova spoljne sredine, odnosno osjetljive sorte, povoljnih vremenskih uslova i prisustva virulentnog patogena, pojava bolesti u jednom voćnjaku varira iz godine u godinu. Prvobitno je zabilježena na području Bosanske Gradiške 1991. godine, što je  prouzrokovalo velike ekonomske štete, a njena pojava uočena je i kasnije u nekoliko navrata.

Kao rezultat toga, te činjenice da je E. amylovora u BiH regulisana kao karantinski štetni organizam s liste II A2, a s ciljem pružanja podrške proizvodnji jabučastog voća, od 2015. godine na području Republike Srpske vrši se sprovođenje „Programa posebnog nadzora (sistemske kontrole) nad prisustvom Erwinia amylovora (Burill) Winslow et al. – prouzrokovača bakteriozne plamenjače jabučastih voćaka“. Program odabrava i finansira Ministarstvo poljoprivrede, šumarstava i vodoprivrede Republike Srpske (MPŠV RS), a sprovodi nadležna institucija JU Poljoprivredni institut Republike Srpske, Banja Luka (JU PIRS, BL). Na godišnjem nivou navedenim nadzorom obuhvaćene su sve područne jedinice Agencije za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi pri MPŠV RS, odnosno Banja Luka, Gradiška, Prijedor, Bijeljina, Doboj, Istočno Sarajevo i Trebinje.

Tokom 2021. godine, kretanje vegetacije je bilo ispraćeno nepovoljnim vremenskim prilikama, pojavom dužih perioda s nižim temperaturama, obilnijim i učestalijim padavinama, manjim brojem sunčanih dana, te pojavom mrazeva, a što je prevashodno uticalo na fiziološko slabljenje gajenih biljaka, te uslovilo veću podložnost istih ka napadu patogena. S obzirom na uslove spoljne sredine i način širenja u regiji Banja Luka, na području Gornje Piskavice u zasadu dunje došlo je do pojave bakteriozne plamenjače tokom cvjetanja, dok su vremenske prilike bile dodatni okidač za dalje širenje u zasadu, a rezultat zahvatanje svakog stabla. Tokom obilaska zasada i vizuelnih pregleda stabala simptomi su uočeni na svim organima voćaka.

Prvi simptomi uočeni su na cvjetovima, koji su poprimili vlažniji izgled, a potom je došlo do njihovog venjenja i smenžuravanja. Vremenom su poprimili smeđu boju, a potom i  crnu, što je rezultiralo izumiranjem zahvaćenih cvjetova .

Karakteristicni simptomi Ea na cvjetovima dunje

S cvijeta se patogen dalje širio na cvjetnu dršku i mlade plodove prouzrokujući njihovo sušenje i izumiranje , dok je oboljelo lišće nekrotiralo, poprimajući tamnu boju.

Širenje simptoma s cvijeta na cvjetnu dršku i plodove

Kao krajnji rezultat došlo je do sušenja i izumiranja zaraženih listova, ali ne i njihovog opadanja. Zaraženi listovi ostaju da vise na granama. 

Nekroza listova

Na oboljelim mladarima i grančicama, koji prvo dobijaju  tamnu, a potom crnu boju, uočeno je venjenje , dok se ispod kore uočavao jasan prelaz između zdravog i bolesnog tkiva.

Pojava crne boje na oboljeloj grani

Zajedno sa oboljelim lišćem, zaraženi mladari i grančice, izgledaju kao zahvaćeni plamenom, pa otuda i naziv bolesti plamenjača.

Zahvaćena grančica, listovi i plod

Vrh mladara takođe je bio povijen na karakterističan način u vidu tzv. pastirskog štapa, a na ovim dijelovima zaraza se širi mnogo brže, naročito u povoljnim uslovima.

Savijanje mladara u vidu pastirskog štapa

Osim navedenih simptoma, u uslovima povećane vlažnosti na oboljelim ljetorastima može se uočiti bakterijski eksudat, u vidu bjeličastih do blijedožutih kapi, koji starenjem očvrsne i mijenja boju u amberžutu do smeđu. Inficirane zone ploda su u početku uljasto-vlažnog izgleda, a kasnije mrke boje, odakle cure sitne kapi eksudata, što je karakterističan dijagnostički znak za ovu bolest.

Zahvaćena grančica, listovi i plod

Smežurani sasušeni plodovi ostaju dugo da vise na rodnoj grančici. Prve promjene na granama se uočavaju u promjeni boje kore, koja se potom suši, nekrotira i ljušti, usljed čega nastaju sitne rak-rane. Na starijim granama ova bakterija može prouzrokovati rak-rane različite veličine i oblika, a koje su blago ulegnute u okviru oboljelog tkiva, oivičene nepravilnim pucanjem kore. Takođe, na oboljeloj kori se javlja bakterijski eksudat. Na kraju dolazi do potpunog sušenja čitavih stabala.

Simptomi koje prouzrokuje E. amylovora vizuelno se mogu zamijeniti onima koje prouzrokuju vrste roda Monilia, a slične simptome može prouzrokovati i fitopatogena bakterija Pseudomonas syringae pv. syringae – prouzrokovač bakteriozne pjegavosti i uvelosti zeljastih biljaka i rak-rana i bakterioznog izumiranja voćaka, kao i kruškina osa srčikarica (Janus compressus).

U zasadima, s pregledima se počinje tri do pet sedmica nakon cvjetanja kada se traže nekrotični listovi i mladari, uvenuli cvjetovi, savijeni vrhovi mladara i bakterijski eksudat. Veća je vjerovatnoća da će bakterijski eksudat biti prisutan ujutro kada je veća vlažnost vazduha. Кasnije tokom dana, kada je vazduh suvlji, eksudat može biti sjajan i staklast.

Tokom ljeta mogu se naći rak-rane koje se formiraju na kori, na prelazu zdravog i bolesnog tkiva. U jesen, mumificirani plodovi i lišće koje nije otpalo sa osušenih grana ukazuju na prisustvo Erwinia amylovora. Takođe, ovo može pomoći i u lociranju rak-rana na stablima tokom zime, pošto se zimi tamna kora na rak-ranama na zaraženim stablima teže uočava jer je i zdrava kora tokom zime tamna, pogotovo na starijim stablima.

Lista biljaka domaćina osjetljivih na infekciju bakterijom E. amylovora obuvata 12 biljnih vrsta, tj. gajene i divlje biljke iz potfamilije Pomoideae, familija Rosaceae, i to: krušku, jabuku, dunju, mušmulu, oskorušu, glog, vatreni trn, dunjaricu, japansku dunju, marelu, japansku mušmulu i fotiniju.

S obzirom na način širenja i ogroman ekonomski značaj, te praćenja statusa prisustva ovog opasnog karantinskog patogena na području Republike Srpske, s ciljem da se u slučaju njegove pojave mogu sprovesti hitne mjere eradikacije i spriječavanja njegovog daljeg širenja, od izuzetne važnosti je sprovođenje laboratorijskih analiza, uključujući i zvanične testove potvrđivanja u skladu sa EPPO (European Plant Protection Organization – Evropska organizacija zaštite bilja) dijagnostičkim protokolom.

Kako bi se adekvatno i pravovremeno odregaovalo u slučaju pojave ovog oboljenja i umanjile ekonomske štete, te sprječilo dalje širenje, neophodno je sprovoditi niz integrisanih mjera.

Među agrotehničkim merama najvažnije su:

  • Učestali pregledi voćnjaka tokom vegetacije, što omoguće otkrivanje ranih zaraza. Preglede treba obaviti najmanje dva puta godišnje: prvi put po precvjetavanju, a drugi krajem jula i početkom avgusta. Ukoliko su prisutne nekroze slične kao kod bakterijske plamenjače, a nema bakterijskog eksudata, neophodno je uzeti uzorke i uputiti na laboratorijsko testiranje.

  • Uklanjanje izvora zaraze, što je od presudnog značaja. U područjima gdje je potvrđeno prisustvo bakterijske plamenjače, preglede je neophodno sprovoditi učestalije, odnosno na sedmičnom nivou.

  • Uklanjanje svih zaraženih grana zelenom rezidbom i to rezom koji se pravi na najmanje 30-50 cm od mjesta zaraze kod tanjih grana, odnosno 50-100 cm kod debljih grana. Prilikom svakog reza neophodno je vršiti i dezinfekciju pribora i alata u alkoholu ili varikini, a obavezno prilikom prelaska na naredno stablo, te orezivanje sprovoditi po sunčanom vremenu, a  orezane grane i izvađena stabla ukloniti iz voćnaka i spaliti.

  • Znatno redukovanje prihrane azotom ili potpuno izbaciti istu u slučaju jačih napada.

  • Ukoliko je potrebno, povećati dozu fosfora za 25% i podesiti pH zemljišta na 5,5–6,5. Veoma je važno ne navodnjavati kišenjem. U slučaju stalnog prisutva bolesti tokom sezone, ljetna razidba trebala bi se odgoditi ili preskočiti. Orezane grane i povađena stabla sa simptomima oboljenja moraju se odmah ukloniti iz voćnjaka i spaliti.

Osim agrotehničkih, vrši se i primjena hemijskih mjera, koje uključuju:

  • Premazivanje rana nakon orezivanja bijelom emulzijom za krečenje ili bakarnim sredstvom.

  • Tretiranje tokom perioda mirovanja preparatima na bazi bakra.

  • Tri tretiranja u toku faze cvjetanja. Prvo kod 5% otvorenih cvjetova, drugo kod 50% otvorenih cvjetova i treće u fazi punog cvjetanja sredstvima na bazi fosetil-aluminijuma u područjima s povišenim rizikom, što će doprinijeti fiziološkom jačanju zaraženih biljaka, te na taj način omogućiti samoj biljci da se lakše izbori.

  • Tretiranje preparatima na bazi bakra neophodno je i nakon grada i olujnih nepogoda, najkasnije 24 časa nakon nastanka ozljeda.

 

Piše: master Gordana Babić, JU Poljoprivredni institut Republike Srpske, Banja Luka

Foto: Gordana Babić

 

 

Ostavite komentar