U maju se pravi računica u vinogradu

Sada je vreme kada biljke bujaju i cvetaju, pa se i vinograd nalazi u fazi intenzivnog porasta lastara kada i postaje ranjiv i treba ga zaštititi. O tome koji radovi očekuju vinogradare u maju razgovarali smo sa Milošem Ristićem, direktorom Centra za vinogradarstvo i vinarstvo iz Niša. Kako nam je naš sagovornik rekao,  početkom ovog meseca vinograd treba ciljano tretirati protiv plamenjače i pepelnice. Tretman se tokom maja, u zavisnosti od vremenskih uslova, mora uraditi dva puta. Krajem maja i početkom juna počinje fenofaza cvetanja kada se ubacuje i tretman protiv sive truleži vinove loze. Ovaj tretman se radi u precvetavanju, a čak i pre cvetanja ako se očekuje kiša.

-Sem hemijskih tremana neophodno je sprovesti radove na suzbijanju korova koji intenzivno rastu u proleće. Takođe, važno je kvalitetno obrađivati zemljište. Osnovni cilj ovih radova je, sem suzbijanja korova, onemugaćavanje isušivanja zemljišta. Plitkom obradom ono se provetrava i zatvaraju se pore kroz koje izlazi vlaga. Neki vinogradari se opredeljuju i za upotrebu herbicida protiv korova. U ovim slučajevima važno je napomenuti da se obavezno mora obratiti povećana pažnja prilikom prskanja da se herbicidima ne poprska i vinova loza. Uvek je bolje mehaničko uklanjanje korova, okopavanjem i freziranjem. Ali, ovakav način u velikoj meri poskupljuje proizvodnju i dosta utuče na krajnju cenu grožđa, objašnjava Ristić.

Prema njegovim rečima i u vinogradu, kao i u voćnjaku, mogu se ostaviti zatravnjene površine što se u zapadnoj Evropi mnogo radi. Severna Italija, Nemačka, Austrija, Slovenija poznate su po intenzivnom zatravljenju vinograda. To ima mnogo prednosti. Pre svega, u vinograd može da se uđe uvek i posle kiše ne mora da se čeka da se zemlja prosuši ako je potrebno uraditi tretmane.

-Međutim, mi nemamo klimatske uslove za to. Naša godišnja suma padavina nije dovoljno velika za zatravljivanje vinograda. Treba znati da travnate površine potroše istu količinu vlage kao i vinograd. U slučaju da vinogradari imaju uslova za navodnjavanje ili da su vinogradi na takvoj poziciji da u zemljištu ima dovoljno vlage, to se može raditi. Mnogi proizvođači, uprkos neispunjavanju ovih uslova zatravljuju vinograd, makar svaki drugi red. To je prednost kod onih domaćina koji se bave vinskim turizmom jer šteta koja se nanese zbog nedovoljno vlage za čokote može se nadoknati kroz turizam, kaže ovaj stručnjak.

U maju je prisutan intenzivan porast vinove loze i proizvođači grožđa znaju šta žele da postignu u vinogradu. Zbog toga je posebno važno uraditi i tzv. lačenje odnosno otklanjanje viška lastara. Na pitanje zbog čega je ova pomotehnička mera važna, Miloš Ristić kaže da se na ovaj način balansira prinos i omogućava se što bolje osunčavanje i što bolji položaj lastara koji ostaju na biljci. Neki vinogradari praktikuju regulaciju roda tako što pre cvetanja otklanjaju cvasti i na taj način regulišu rod. Lačenjem se uklanjaju oni lastari koji zasenjuju rodne lastare.

-Većina naših vinogradara uklanja jalovake koji kreću iz glave i zaperaka i na taj način omogućavaju i provetravanje i bolju primenu hemije, a ujedno i bolju osunčanost biljke. Uvek se obraća pažnja na to koliko lastara sa grozdovima se ostavlja u skladu sa tim da li vinogradar želi kilogram, dva ili pet kilograma grožđa po čokotu. Vinogradari zato uzimaju u obzir kalkulaciju koja je individualna jer svako od njih ima svoje tržište. Nekome je cilj da proizvede 15-20 tona grožđa po hektaru i da ga proda po 30 evrocenti u npr. „Rubin“. To je opravdano jer je, u finansijskom smislu, isto kao kada se postigne prinos od osam tona po hektaru, a kilogram grožđa se proda po ceni od 50-60 evrocenti, priča Ristić.

Naš sagovornik kaže da je danas sve matematika i ekonomija, te da proizvođači grožđa gledaju da u vinogradu bude što manje ljudskog rada koji je najskuplja stavka, da se sve mehanizuje, a da se dobiju i vrhunska vina kao krajnji proizvod.

Okvir: Kada i kako se gubi ceo vinograd?

Svi vinogradari znaju ili bi trebalo da znaju da krajem maja i početkom juna obavezno moraju obratiti pažnju na izveštaje Prognozno-izveštajne službe u kojima se objavljuju momenti tretiranja Scaphoideus titanus. Cikada Scaphoideus titanus je monofag, što znači da svoje razviće završava na vinovoj lozi. Ima jednu generaciju godišnje i prezimljava u stadijumu jaja ispod kore dvogodišnjih lastara. Larve se pile obično krajem prve polovine maja, a razviće traje oko pet nedelja. Ima pet stupnjeva razvića. Odrasle cikade se pojavljuju u julu, kada legalicom ubadaju jaja u drveni deo pupoljka.

Cikada Scaphoideus titanus je jedini poznati vektor fitoplazme Flavescence doree, koja prouzrokuje oboljenje zlatasto žutilo vinove loze. Cikada sisanjem usvaja fitoplazmu iz floema, zatim se fitoplazma razvija u pljuvačnim žlezdama, posle čega postaje infektivna.

Zlatasto žutilo se suzbija tretiranjem larvi Scaphoideus titanus, posle piljenja u maju. Inkubacioni period za larve, da bi bile infektivne, traje oko 21 dan.

-Jako je bitno ući u termin tretmana jer zbog same fenologije i klime, svake godine je različit momenat piljenja larvi. Ako se zakasni sa ovim tretmanom, gubi se ceo vinograd. Nesuzbijanjem cikade vinograd se zaražava fitoplazmom. Jednom zaražen čokot Flavescence doree je izgubljen čokot. Na žalost, ako se ovaj monofag ne primeti, rezultati su fatalni. Isti taj problem imaju i Italija i Austrija i ostali delovi Evrope. Ali, tamo su zaista rigorozne kazne za netretiranje Scaphoideus titanus u roku. Ukoliko u tim zemljama inspektor pronađe zaražen čokot Flavescence doree koji se jasno vidi, vinogradaru sleduje ogromna kazna, objašnjava Ristić.

Na žalost, kako kaže naš sagovornik, kod nas ljudi jednostavno zapostave vinograde, ne vade čokote, drže zaparložene i zaražene vinograde i nikakvih sankcija zbog toga nemaju. Centar za vinogradarstvo i vinarstvo iz Niša pokušao je da organizuje akcije i u Župi i u Nišu. Sve je pokrenuto sa mrtve tačke ali na žalost sve je i stalo tako da se vinogradi opet parlože i šire zarazu. Primera radi, zbog  Scaphoideus titanus niški vinogradi smanjeni su za 90 odsto u odnosu na osamdesete godine prošlog veka.

Piše: Jasna Bajšanski

Foto: Pixabay

Ostavite komentar