Zbog čega je trešnja isplativa voćna vrsta?

-Kada smo zemljoradničkim zadrugama u okviru programa „500 zadruga u 500 sela“ dodeljivali  sredstva, gledali smo da ona budu namenjena za razvoj intenzivne poljoprivrede i u preradu. Od 152 zadruge koja su dobila bespovratna sredstva, više od 70 odsto od njih su novac uložile u podizanje savremenih zasada voća, povrća, lekovitog i aromatičnog bilja, kaže prof. dr Zoran Keserović sa Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu koji je ujedno i član Nacionalnog tima za preporod sela.

ZZ „Zadrugar“, jedna je od tri zadruge u opštini Bač koja je dobila bespovratna sredstva iz Programa Vlade Republike Srbije namenjenog zadrugama. Ovoj zadruzi osnovanoj davne 1946. godine, koja ima 78 članova i čak 350 kooperanata, a pretežno se bavi ratarstvom, dodeljeno je 11,2 miliona dinara za dobro osmišljen projekat iz oblasti voćarstva, nabavku 5.500 sadnica četiri sorte trešnje i protivgradne sisteme zaštite za tri hektara zasada.

-Ovaj voćnjak ne bi bio ovde da nismo dobili bespovratna sredstva u okviru projekta „500 zadruga u 500 sela“. U njegovo podizanje, zajedno sa pratećom mehanizacijom, bunarima, ogradom i ostalom opremom, uloženo je  170.000 evra, s tim što je 70 odsto sredstava obezbeđeno preko ovog konkursa, mi smo uložili 20 odsto, a 10 odsto smo dobili od pokrajine i lokalne samouprave. Ovo je prvi korak u našem daljem razvoju i preorijentisanju poslovanja. Pokušavamo da izađemo iz trgovine i na sopstvenim površinama intenzivnom proizvodnjom obezbedimo uspešno poslovanje zadruge. Naravno da nećemo isključiti kooperaciju, a takođe se zna da tamo gde ide zadruga ide i selo. Očekujem da će kooperanti i zadrugari da krenu za nama i ulaze u povrtarsku i voćarsku proizvodnju. Naša kompletna vizija za budućnost odnosi se na intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, a krajnji cilj nam je prerada, kaže Miloš Vuković, direktor ZZ „Zadrugar“.

Zasad trešnje, koji je ZZ „Zadrugar“ iz Bača podigla na tri hektara ima dva cilja. Jedan je da se prikaže nova tehnologija koja je vrlo važna i to ne samo za zadrugare, i da se poveća vrednost po jedinici površine.

-Govori se o vrednosti u ratarskoj proizvodnji od 1.000 evra po hektaru, a u voćnjaku trešanja imaćemo vrednost veću od 20.000 evra. Sledeći cilj je da polako promenom  strukture proizvodnje ova zadruga zaposli što više ljudi na ovoj plantaži. Ovde se organizjuje mnogo radne snage u proizvodnji trešnje. Na osnovu rejonizacije, ovaj lokaliltet kojem je jako blizu reka Dunav, izuzetno je dobar za proizvodnju jagode, višnje i to ne samo industrijske jer su vrlo interesantne krupnoplodne sorte višenje. To su Erdi botermo, Ujfehertska grozdasta i dr. Sem toga, ovaj rejon interesantan je za proizvodnju lešnika, nekih sorti krušaka, jabuke ali ovde su se proizvođači opredelili pre svega za one voćne vrste koje ne traže jako veliku zaštitu protiv važnijih prouzrokovača bolesti i štetočina, objašnjava prof. dr Zoran Keserović.

Prema njegovim rečima, sve to ide na ruku i Sporazumu o autonomnim trgovinskim merama koji je potpisan u Briselu po kojem se proizvođači koštičavih i jezgrastih voćnih vrsta oslobađaju carine. To znači da će oni biti konkurentniji. Keserović napominje i da se Bač nalazi veom blizu državne granice sa Hrvatskom što doprinosi brzom plasiranju ovih proizvoda u EU.

prof.dr Zoran Keserović
prof.dr Zoran Keserović

-U Baču i okolini ima preko 40 hektara sadnog zasada trešnje. Naš cilj je da se na jednom mestu nađe savremena hladnjača, hidrokuler i klabrator kako bi se proizvođači pojavili sa izuzetno kvalitetnom robom kuju će plasirati na evropskom tržištu, a zna se da je trešnja deficitarna. Samo da vas podsetim da smo 2017. godine od izvoza trešnje zaradili čak 16 miliona evra. To znači da kod ove voćne vrste imamo izuzetno veliku šansu i ako smo na 10. mestu po proivodnji. Kada se u obzir izme činjenica koliko je sada podignuto zasada, moja procena je da se u Srbiji ostvar proizvodnja i više od 40.000 tona, objašnjava naš sagovornik i dodaje da mnogi ekonomisti govore da bez jake ekonomije nema jake poljoprivrede. To nije tačno. Mi 2008. godine nismo imali ankere, stubove, žice, sadni materijal. U Srbiji sada postoji proizvodnja svega toga. I to je značajan napredak.

Tekst i foto: Jasna Bajšanski

Ostavite komentar