U najširem smislu reči pod stajnjakom se podrazumeva smeša izmeta domaćih životinja i prostirke (slama, pleva, piljevina, paprat, lišće).
U zavisnosti od stepena razloženosti polaznog materijala razlikuje se:
Svež stajnjak,
Poluzgoreo stajnjak,
Zgoreo stajnjak i
Pregoreli (jako zgoreli) stajnjak.
Bez obzira na stepen razlaganja stajnjak sadrži sve neophodne hranljive materije potrebne za ishranu biljaka.Primenom stajnjaka poboljšavaju se fizička svojstva zemljišta i njegova mikrobiološka aktivnost se povećava.
U povrtarstvu se svež stajnjak koristi za zagrevanje toplih leja, kao poluzgoreo za đubrenje useva na otvorenom polju, pred osnovnu obradu zemljišta. Potpuno zgoreo stajnjak koristi se neposredno pred setvu ili sadnju i za spravljanje zemljišno-đubrevitih smeša za punjenje toplih leja i pokrivanje semena.
Kvalitet stajnjaka i njegov hemijski sastav zavise od načina negovanja, vrste stoke, stočne hrane, prostirke, stepena razgradnje, sadržaja vode.
Konjski i ovčiji stajnjak imaju manju količinu vode i sadrže više azota, fosfora i kalijuma. Pogodni su za zagrevanje toplih leja i đubrenje teških i vlažnih zemljišta.
Foto: Agroportal.rs
Goveđi stajnjak ima više vode i manje organskih materija, pa se koristi za đubrenje lakših i suvljih zemljišta, a u smeši sa plevom i slamom i za zagrevanje toplih leja.
Ovčiji i svinjski stajnjak koriste se za izgradnju leja u smeši sa konjskim i goveđim stajnjakom (Zdravković et al,2012).
Tabela. Sadržaj hranljivih materija u stajnjaku (Lazić, 2008)
Vrsta stajnjaka
Masa životinje/kg
Proizvodnja kg/dan
Suva materija
kg/t
Efektivna organska materija kg/t
Sadržaj hraniva (%)
Goveđi
550
30-35
215
70
N – 0,45
P – 0,25
K – 0,40
Ca – 0,3
Mg – 0,18
Konjski
500
25
310
100
N – 0,65
P – 0,13
K – 0,52
Ca – 0,21
Mg – 0,11
Ovčiji
70
2,5
290
90
N – 0,85
P – 0,14
K – 0,66
Ca – 0,25
Mg – 0,12
Svinjski
80
2
230
64
N – 0,45
P – 0,20
K – 0,60
Ca – 0,80
Mg – 0,15
Kokošiji
2
0,07
530
140
N – 1,5
P – 1,4
K – 0,5
Ca – 1,1
Razlaganje stajnjaka zavisi od vlažnosti, temperature i prisustva vazduha u njemu i od njegove sabijenosti. Razgradnjom dolazi do gubitka u težini, ali se zato u njemu povećava koncentracija azota, fosfora i kalijuma i popravlja se odnos ugljenika i azota.
Foto: Agroportal.rs
Stajnjak ima produženo dejstvo koje traje 3-4 godine. U prvoj godini biljke koriste oko 30 % hraniva, u drugoj oko 40 %, u trećoj oko 20 % i u četvrtoj oko 10 %. Đubrenje stajnjakom se može kombinovati sa upotrebom gipsa, krečnjaka i dolomita (za regulisanje kiselosti: gips za alkalna zemljišta, a krečnjak i dolomit za kisela).
Korišćenje stajnjaka u organskoj proizvodnji
U organskoj bašti se zgoreli stajnjak rasprostire po površini zemljišta uz neznatno rahljenje (vilama) i samo delimično unosi u gornji setveni sloj zemljišta. Najveći deo stajnjaka ostaje kao malč (prostirka) na površini zemljišta (1-4 kg na m2 ).
Foto: Agroportal.rs
Đubrenje stajnjakom se još može vršiti u redove i kućice. To je nešto racionalnije ali se dobija neravnomeran raspored hraniva u zemljištu.
Količina stajnjaka koji se koristi zavisi od plodnosti zemljišta, vrste i načina gajenja biljaka. Laka zemljišta đubre se svake 2-3 godine, a teža svakih 4-6 godina, zavisno od plodoreda (Zdravković et al, 2012).
Zakonskom regulativom u našoj zemlji, regulisana je primena stajnjaka u organskoj biljnoj proizvodnji (Službeni glasnik RS 095/2020), pri čemu je dozvoljena upotreba stajnjaka iz organske stočarske proizvodnje.
Ukupna količina đubriva koje se koristi u organskoj proizvodnji, i to stajskog đubriva, suvog stajskog đubriva i dehidriranog živinskog đubriva i kompostiranih životinjskih ekskremenata, uključujući živinsko đubrivo, kompostirano stajsko đubrivo i tečne životinjske ekskremente, ne može da pređe 170 kg N po ha površine godišnje, zbog mogućeg zagađenja zemljišta i voda nitratima.
Foto: Pixabay
Stajnjak je jedno od najstarijih organskih đubriva, koje se pre pojave mineralnih đubriva koristilo za održavanje i popravljanje plodnosti zemljišta.
Ako se uzme u obzir broj različitih vrsta domaćih životinja, njihova ishrana, način uzgoja, veliki broj različitih materijala koji se mogu koristiti kao prostirka, način čuvanja i odlaganja đubriva, može se zaključiti da stajnjak ima vrlo različit hemijski sastav i upotrebnu vrednost kao organsko đubrivo.
Karakteristike stajnjaka
Postoji veliki broj različitih vrsta stajnjaka, ali goveđi stajnjak, uz svinjski i kokošiji, spada u grupu najznačajnijih po obimu proizvodnje i po primeni u poljoprivredi, u svetu i kod nas. Čvrsta faza stajnjaka nastaje od izmeta životinja i materijala koji se koristi kao prostirka, dok tečna faza potiče od mokraće. Sve komponente stajnjaka (izmet, mokraća i prostirka) razlikuju se po hemijskom sastavu. Iz tog razloga, hemijski sastav stajnjaka zavisi od udela pojedinih komponenti, kao i od mnogih drugih faktora kao što su način čuvanja stajnjaka, vrsta i starost goveda, ishrana goveda, vrsta prostirke itd.
Hemijska, fizička i biološka svojstva svežeg stajnjaka značajno variraju zbog specifične prakse hranjenja životinja i upravljanja stajnjakom. Azot je nestabilan u svežem stajnjaku jer se amonijak (NH3) može lako izgubiti kroz volatilizaciju. Primena svežeg stajnjaka ili stajnjaka na površini zemljišta može rezultovati velikim gubicima isparavanja npr. u nekim situacijama i 50% ukupnog azota. Određivanje pravilne količine stajnjaka tokom vegetacije može biti teško.
Primena sirovog stajnjaka može da bude opasna jer direktno dovodi do problema u vezi bezbednosti hrane, kao što su potencijalni patogeni, hormoni i lekovi.
Foto: Pixabay
Tokom kompostiranja najveći deo organskog N koji se nalazio u oblicima koji se lako i brzo mineralizuju, prevodi se u mineralne oblike koji su podložni ispiranju, dok je preostali N u organskim oblicima koji se sporije mineralizuju. Takođe, najveći deo lako razgradivog C se izgubi tokom kompostiranja u obliku gasa CO2, te se kompostirani stajnjaci odlikuju nižim sadržajem organskog C. Međutim, organski C iz kompostiranog stajnjaka znatno je rezistentniji na mineralizaciju u odnosu na organski C iz svežeg stajnjaka (Eghball et al.,1997).
