Za razliku od Srbije u kojoj su zemljoradničke zadruge prepoznate od strane nadležnih institucija i predstavljaju osnov ruralnog razvoja, u Hrvatskoj to nije slučaj. Ovo kaže Božo Volić, predsednik Poljoprivrednog zadružnog saveza Hrvatske.
ČITAJTE I: Vojvodina: Po nova znanja ide se u zadružnu školu
Prema njegovim rečima kada je ova, nama susedna zemlja, postala članica Evropske unije , počelo je osnivanje proizvođačkih organizacija čija preteča su upravo zemljoradničke zadruge. Proizvođačke organizacije zapravo znače udruživanje u jače sektore, kako na nivou države, tako i van nje.
– To se nije pokazalo kao dobro jer su mali i srednji poljoprivrednici prepušteni sami sebi. Vojvodina i Srbija su zahvaljući zadružnom sektoru daleko bolje pokrile maloga seljaka i razvile ruralna područja u odnosu na Hrvatsku jer velikom proizvođaču nisu potrebne ni zadruge ni proizvođačke organizacije, kaže Volić.
On kaže i da tzv. starih zadruga još uvek ima i to zahvaljujući Poljoprivrednom zadružnom savezu Hrvatske i Zadružnom savezu Dalmacije ali, značajan broj njih je propao. Objašnjava da je u ovoj zemlji prvo radila krovna institucija koja se zvala Hrvatski savez zadruga, a zatim Hrvatski centar za zadružno preduzetnišvo koji su imali kompentenciju nad celokupnim zadrugarstvom Hrvatske.
-Ovaj savez osnovala je politika i ona ga je pre nekoliko godina, na žalost, i ukinula. Za razliku od Vojvodine i Srbije, pa čak i Severne Makedonije, u kojima se mnogo daje na zadrugarstvo i ruralna područja, kod nas su mali seljak i mala gospodarstva koja se bave poljoprivredom prepušteni sami sebi tako da se seljaci nemaju kome javiti jer ne postoje krovne institucije u ovoj oblasti. Mnogi se javljaju nama, a kada se jave u resorna ministarstva nemaju kompetentne osobe koje bi im dale kvalitetne odgovore na njihova pitanja. U takvim slučajemi uskačemo mi, ali, to nije to, objašnjava Volić i dodaje da je i ministrima rekao da nisu uspeli sa proizvođakim organizacijama i da nije trebalo ukidati zemljoradničke zadruge u njihovu korist.
On dalje kaže da proizvođačke organizacije nisu pravna lica, pravna lica su zadruge. Mogla se, kako smatra, postići sinergija koja bi bila daleko kvalitetnija i bezbolnija što bi i za hrvatsku državu, a posebno za ruralna područja bilo daleko bolje.
-Veliki proizvođači su na najrazličitije načine došli do velikih površina zemljišta i jake mehanizacije, a uz pomoć sredstava EU. Malim proizvođačima to je nedostupno i zbog toga se u ruralnim područjima nemaju na koga osloniti niti se mogu povezati, kaže Volić.
Na pitanje da li su hrvatski poljoprivrednici raspoloženi da se samostalno udružuju i osnivaju vlastite zadruge, on kaže da je u sadašnjim uslovima to veoma teško jer je neophodno imati upravitelja, najmanje sedam zadrugara, nadzorni odbor i skupštinu, a danas niko neće besplatno raditi.
-Na tome je trebao raditi krovni savez, posebno jer se stare zadruge i danas smatraju komunističkim. Nažalost, taj savez je ukinut. U Hrvatsku su, za razvoj zadružnog sektora, došla velika sredstva. Ali, tu ima dosta javšluka jer su sredstva korišćena mimo onoga za šta su bila namenjena tako da su mnogi sada došli u poziciju da ih moraju vraćati. Sem toga, poljoprivredne zadruge ne spadaju u resor Ministarstva poljoprivrede već u resor Ministarstva gospodarstva. Ta dva ministarstva bi u odnosu prema poljoprivredi trebala da budu nokat i meso. Međutim, u Ministarstvu gospodarstva, stalno se menjaju ministri i njihovi pomoćnici, kaže on.
Na pitanje u kom smeru se razvijaju postojeće hrvatske zadruge, Volić kaže da one zapravo životare.
-Ove zadruge koje su opstale srećne su što imaju nas u Poljoprivrednom zadružnom savezu Hrvatske, mi smo srećni što imamo njih. Okupljamo se, družimo i razgovaramo o problemima. Dosad zadruge nisu morale plaćati članarinu ali prema novom zakonu Gospodarske komore Hrvatske, to se mora. Mi smo i vladi i resornom ministarstvu i ministarstvu finansija uputili dopis da se zadruge oslobode ovog nameta jer one doprinos plaćaju svojim savezima. Dobio sam odgovor od vlade da rešenje ovog problema spuštaju na nivo resornog ministarstva, kaže Volić.
On naglašava da su zadruge u veoma teškom položaju ne samo u Hrvatskoj već i u celom svetu jer je repromaterijal višestruko poskupeo. Posebno je teško stočarima.
-Najteže je mlekarskom sektoru u kojem je situacija daleko gora nego u Srbiji. U Hrvatskoj je mnogo ljudi podizalo kredite i investiralo u otvaranje novih farmi da bi se došlo u situaciju da se stočarstvo bukvalno ukida, a krediti ostaju. Kada se govori o zadrugama koje se bave ratarstvom, one su trenutno u dosta dobroj poziciji jer su cene njihovih proizvoda otišle u nebo. Mogu samo da se nadam da će zadruge koje su opstale i ostati i da će politika konačno shvatiti da nešto mora preduzeti da se spase mali seljak, kaže predsednik Poljoprivrednog zadružnog saveza Hrvatske.
Piše: Jasna Bajšanski
Foto: Pixabay i J.B.