Dok duguju pare malinarima, mali hladnjičari sve bliže bankrotu

 

Prošlogodišnja malina i dalje stoji na lageru u malim hladnjačama, a malinari i dalje čekaju isplatu prošlogodišnje ugovorene cene maline. Stručnjaci poručuju da će se problemi malinara rešiti tek onda kada svi oni postanu akcionari u hladnjačama, odnosno njihovi vlasnici.

 

U problemu su male porodične hladnjače koje su oslonjene na sopstvenu proizvodnju i velika poljoprivredna gazdinstva koja imaju veliki udeo u proizvodnji maline u Srbiji, objašnjava Božo Joković iz Udruženja „Naše voće Srbija“ i direktor Zemljoradničke zadruge „Agro-eko voće“ iz Milićevog Sela kod Arilja.

 

 

ČITAJTE I: Niža otkupna cena gasi malinjake u Republici Srpskoj

 

 

To udruženje je inače organizovalo sastanak malinara, malih hladnjačara i predstavnika Vlade Srbije u Poljoprivrednom klubu Ministarstva poljoprivrede kako bi došli do rešenja za aktuelnu situaciju u voćarstvu koja nije povoljna zbog toga što velike količine prošlogodišnje maline još nisu prodate.

– Prošle sezone imali smo jedan veliki marketinški presing (pritisak), gde se pričalo da će malina biti 800, 1.000 dinara za kilogram, a cena u otkupu je zavisno od rejona bila od 500 do 600 dinara za kilogram. Kada je trebalo da „izađe delo na videlo“ svi su se povukli, a mi smo ostali na vetrometini. Problemi moraju hitno da se rešavaju kako bi se ušlo u novu sezonu – kaže Joković i dodaje da kada je prošle godine urađeno tri četvrtine berbe, veliki izvoznici koji su decenijama kupovali malinu od domaćih proizvođača, oborili su tu cenu za pola.

On kaže i da je „prema tačnim podacima Uprave carina“ u 2022. godini, od januara do decembra izvezeno je 68.000 tona maline, po prosečnoj ceni od oko 5,5 evra (za kilogram). Cena u izvozu nije padala.

On napominje da se taj trend nastavio i u januaru 2023. godine kada je izvezeno oko 4.700 tona maline, ali je i uvezeno oko 550 tona strane maline.

– Uvoz je u 2022. godini bio 10.000 tona. To nam ništa nije vredelo jer nismo bili direktno „naslonjeni“ na tržište, uvek smo zavisili od posrednika u kupovini i u plasmanu – objašnjava Joković.

On je podsetio da je ranije na Jugu Srbije bio problem u vezi sa višnjom, nije bila tražena, ljudi je nisu brali, kasnije se javila tražnja, ali tog voća nije bilo u hladnjačama.

– Pominju se sada neke cene maline od 200, 250 dinara u otkupu (maline) za 2023. godinu. Naša grupacija neće učestvovati u kalkulaciji proizvodne cene maline, jer nemamo inpute (troškove) koji će biti učesnici u proizvodnji maline u 2023. godini – kaže Joković.

Prema njegovim rečima, troškovi proizvodnje biće poznati tek onda kada se malina bude slagala u hladnjače, tokom i posle berbe.

Izvoznici bi trebalo da kažu šta se očekuje tokom nove sezone, kakvi su trendovi na svetskom tržištu, kao i da li su ono zainteresovani da plasiraju novi rod maline.

– Malina iz 2022. godine je i dalje na lageru i na njih nismo mogli da se oslonimo kao na sigurne partnere – kaže Joković.

Kako naglašava, jedno od rešenja je i da grupacija „Naše voće“ ide direktno u izvoz, uz pomoć države, ili će to raditi neki novi menadžment koji bi ta grupacija formirala.

– Ako se situacija iz 2022. prenese u 2023. bićemo u bankrotu, doći će do kompletnog urušenja proizvodnje maline, jer ovde se sada radi o spašavanju i podizanju proizvodnje – dodao je Joković.

Rajko Garić, vlasnik hladnjače iz Čačka, kaže da je situacija u tom sektoru jako ozbiljna, jer proizvođači maline još nisu isplaćeni.

– Bilo je problema, ali ne ovakvih, slobodno mogu da kežem kako je ovo cunami. Ovo je najveći problem proizvođača, prerađivača, trgovaca, ljudi koji zarađuju od dnevnica. Hladnjače nisu isplatile ni 50 odsto od prošlogodišnje cene, od 500 pa do 750 dinara – ističe Garić.

Problem, kako dodaje, može da reši resorno ministarstvo i država koja može da pomogne da ne dođe do potpunog kolapsa.

– Novac koji dolazi, a govorim za moju malu hladnjaču, stiže sa velikim kamatama, ja za godinu dana treba da platim kamatu 100.000 evra, moratorijum (na kredite koji je odobren hladnjačarima) stvara još veću dubiozu. Zamislite jednu malu hladnjaču koja mora da plati takvu kamatu, a kupila je nekih 200 tona maline – dodaje Garić.

Prema njegovim rečima, trenutna situacija je udar najpre na male hladnjačare, dok velike hladnjače sada otkupljuju malinu za 200, 230, 250 dinara.

– To su velike ucene, jer za tu cenu mogu da uvezu malinu iz Ukrajine. Kad dođe otkup imaćemo pritisak na hladnjačare, mnogi neće raditi, nema dovoljno lagera da se roba primi – dodao je Garić.

Kako je dodao, mnoge hladnjače imaju problem i da plate struju, a neke se već suočavaju sa opomenama pred isključenje.

Dragan Civrić koji ima hladnjaču za otkup voća u selu Kušići blizu Ivanjice, kaže da ima veliki problem da isplati malinare od kojih je kupio voće:

– Ne znam kako da im objasnim kako sam došao pred vrata bankrotstva, nisam ubeđen da sam kriv zato što nisam dobro radio, činio sam sve da oni koji sarađuju sa mnom imaju u tome uspeha – priča on.

Kako ocenjuje, njegov i problem ostalih je toliko veliki da nijedna kreditna varijanta u ovom trenutku ne može da ga reši.

Stav da bi malinari trebalo da postanu akcionari u hladnjačama, kao i da treba više raditi na razvoju zemljoradničnih zadruga, odnosno udruživanju primarnih proizvođača, ponovio je profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Zoran Keserović.

– Mi smo krenuli jednim pogrešnim putem kod maline, višnje i borovnice. Samo da smo prihvatili model Južnog Tirola u Italiji, kako oni rade kod jabuke, proizvođači su vlasnici hladnjača i akcionari. Mi smo ovde krenuli suprotnim putem, ovde su hladnjačari odvojeni od proizvođača – objašnjava Keserović.

On kaže da je svima u interesu dogovor, jer model u Italiji je takav da svi zarađuju na kraju kada se proda jabuka.

Jedan je put da se umeša država, ako ima novaca, a druga mogućnost je nastavak započetog, ali stopiranog razvoja zadruga, objašnjava Keserović.

– Meni je žao što država nedovoljno prepoznaje značaj udruživanja, nema budućnosti bez udruživanja jer su nam posedi mali, sve će biti teže – kaže profesor Keserović.

On tvrdi da je njegovo lično mišljenje kako zadruge treba da imaju prednost u odnosu na poljoprivredna gazdinstva, kao i da je to ključni momenat u Srbiji i njenoj poljoprivrednoj proizvodnji.

– Mora se bolje raditi i na tehnologiji proizvodnje, znam šta znači uvođenje savremenih tehnologija i povećanje prinosa, onda se smanjuju troškovi proizvodnje. Ključna stvar je i da se dođe do kvalitetnog sadnog materijala, mi ga sad u Srbiji nemamo – priča Keserović.

Prema njegovom mišljenju, upravo će sertifikovani sadni materijal, od sorte maline vilamet, ili miker povećati prinose i smanjiti troškove proizvodnje. Kako dodaje, taj posao može da se završi za dve ili tri godine.

Keserović napominje i da je Srbija u voćarstvu zapravo počela da pada u tehnologiji proizvodnje, upravo zahvaljujući sadnom materijalu. Kako naglašava, to se dešava i u gajenju trešnje, jabuke, a u malinarstvu je svega oko jedan odsto zasada pokrive protivgradnim mrežama iako je malina strateški proizvod.

Trenutni problem u malinarstvu je nastao zbog činjenice što je prošlogodišnja cena maline bila preko 500 dinara po kilogramu, a malim hladnjačama se sada nudi upola manja cena u otkupu.

– U Srbiji se oko 70.000 domaćinstava bavi proizvodnjom maline, odnosno oko 500.000 ljudi zavisi od prihoda koji se dobijaju prodajom tog voća – rekao je Nenad Dolovac, savetnik u Ministarstvu poljoprivrede.

 

Zaprati Agroportal znanje je moć na Instagramu 

Lajkuj Agroportal znanje je moć na Facebooku

 

 

 

 

Dva meseca je ostalo do početka nove sezone branja maline, u toku su prolećni radovi, ali rešenja za aktuelnu situaciju i dalje nema.

– Razloge treba tražiti i u našem mentalitetu, ne kažem da je on loš, ali prema mom mišljenju ovo (aktuelna situacija u malinarstvu) je moralo da se desi. Ipak, mislim da smo žilavi i da ćemo se izvući. Treba da izvučemo prave poruke, posebno u vezi sa sistemom otkupa – kaže Dolovac.

Prema njegovim rečima, nisu dobre situacije kada neki voćar koji je nekom hladnjačaru tradicionalnbo davao robu, istom okrene leđa jer na drugom mestu za nju može da dobije više novca.

– To je normalno, ali takvi primeri ozbiljno ruše ceo sistem – zaključuje Dolovac.

 

Izvor: Nova ekonomija

Foto: Naše voće Srbija i Pixabay