Žilogriz (Capnodis tenebrionis) i šiljokrilac (Perotis lugubris) su poznate štetočine mediteranskih krajeva, a u posledinjih deset godina predstavljaju značajne štetočine i u Srbiji. Do većih šteta kod nas je došlo usled povoljnih uslova za njihovo razmnožavanje, a to su izuzetno sušna i topla leta koja su sve češće prisutna na našem području. Takođe, neobrađeni i napušteni zasadi su doprineli povećanju njihove brojnosti, a samim tim i širenju. Najveća žarišta sa veoma visokom populacijom ovih štetočina, naročito u zasadima višanja, registrovani su u regionima Niša, Prokuplja i Leskovca.
Imago šiljorilca
Žilogriz i šiljokrilac su štetočine koštičavih voćnih vrsta, pre svega višnje i trešnje, a potom i šljive, breskve, kajsije i badema. U našoj zemlji najveće štete prouzokuju u zasadima višanja. Štete pričinjavaju larve koje se hrane na korenu. Napadnuta stabla u početku imaju sitnije listove i plodove a grančice na vrhu stabla se suše. Kasnije dolazi do sušenja delova pa i čitavih stabala. Osušena stabla se lako vade iz zemlje jer su bez korenovog sistema.
Vizuelnim pregledima zasada višanja i trešanja u regionu Niša, Prokuplja i Pirota registrovano je prisustvo odraslih jedinki žilogriza i šiljokrilca.
Trenutno se u zasadima koštičavih voćnih vrsta sprovode hemijske mere zaštite sa ciljem suzbijanja vaši. Prilikom odabira insekticida za suzbijanje vaši, naročito u ugroženim područijima, prednost treba dati insekticidima iz grupe piretroida koji će delovati i na suzbijanje odraslih jedinki žilogriza i šiljokrilca.